Spasiti ljudski život svakom je liječniku najuzvišeniji cilj ,dužnost i obveza. Upravo smo se mi doktori dentalne medicine našli u ovoj važnoj ulozi pri ranom otkrivanju izuzetno opake zloćudne bolesti kakva je rak usne šupljine. Znamo li da je to daleko najteža bolest s kojom se naša stomatološka struka susreće problematika ranog otkrivanja itekako ovisi o kompetentnosti doktora dentalne medicine.
On osim ranog prepoznavanja te bolesti ima i važnu ulogu u pomoćnom liječenju te izbjegavanju nuspojava osnovnog liječenja ( posljedica primjene citostatika ili zračenja glave i vrata). Naša je uloga tim veća jer ukoliko se oralni karcinom otkrije na vrijeme postižemo visoki postotak (80%) petogodišnjeg preživljavanja ,samo je liječenje manje traumatično za našeg pacijenta za zdravstveni sustav liječenje je manje opterećujuće.
Što to mi kao doktori dentalne medicine ne smijemo zanemariti:
- sve ranice crvene,crveno -bijele ili bijele nejasnog uzroka na oralnoj sluznici koje ne cijele
- kroz duži vremenski period na uobičajenu terapiju
- sve kvržice i povećanje tkiva u usnoj šupljini i vratu
- teškoće pri gutanju i žvakanju
- naglo rasklimavanje zubi bez određenog razloga
- promuklost koja ne prolazi
- povećani limfni čvorovi vrata nepoznatog uzroka
- natisci i bolni dekubitusi uslijed loših protetskih radova
FAKTORI RIZIKA kod nastanka oralnog karcinoma su PUŠENJE I ALKOHOL a rizična su skupina muškarci stariji od 50 god. života.
- dno usne šupljine
- donja strana jezika- naročito stražnji dio i postranični
- dijelovi jezika uz kutnjake
- anamneza u kojoj nam naš pacijent iznosi svoje poteškoće a mi ga pomno slušamo ne ignorirajući niti jednu pojedinosti prateči funciju govora ,boju glasa ,skretanje od bilo kakvog prijašnjeg statusa
- sveobuhvatan pregled usne šupljine ,zubi,jezika osobito donje strane te postraničnih strana jezika uz donje kutnjake te limfnih čvorova vrata
- edukacija pacijenata specijalno onih rizičnih o potrebi redovitih kontrola u našim ordinacijama dentalne medicine – svakih 6 mjeseci jer bi se na taj način šira populacija naših pacijenata mogla uključiti i pomoći ranom otkrivanju ove teške i za ishod života opasne bolesti.
Svaki ljudski život je beskrajno vrijedan a mi ga našim znanjem i edukacijom o svjesnosti opasnosti možemo SAČUVATI ne samo našem pacijentu nego i cijeloj obitelji i široj zajednici.
Moramo biti ta prva stepenica prema spašavanju života jer nam je ta uloga namijenjena, moramo reagirati, prepoznati bolest poslati pacijenta na daljnju obradu (makar se radilo i o benignoj promjeni).Imamo jedinstvenu potencijalnu ulogu u očuvanju ŽIVOTA.
Taj je potencijal utkan u osnovne temelje naše struke i naša ga je obaveza iskoristit na najbolji način.