Dolaskom u ordinaciju dentalne medicine nakon kliničkog pregleda i uvida u ortopantomogram ponekad dobijemo informaciju o tome da imamo impaktirani zub.
O čemu se ovdje radi ?
Impaktirani zub je onaj koji ne izraste u zubni luk u očekivanom vremenu.
Zašto se to događa?
Često postoji fizička prepreka koja zubu onemogućava izrastanje. Prepreku nicanju mogu predstavljati susjedni zubi, čvrsta i gusta kost koja prekriva zub, višak mekog tkiva ili genetski poremećaj. Da bi se mogla postaviti pravilna dijagnoza impaktiranog zuba , uz anamnezu treba obaviti klinički ekstraoralni i intraoralni pregled, zatim detaljan pregled ortopantomograma, a često treba napraviti i CBCT snimku. Za točnu procjenu pozicije zuba i ostalih bitnih informacija kao što su stanje korijena, blizina mandibularnog kanala (živac), debljina kortikalne kosti, te drugih prostornih orijentacija dvodimenzionalne snimke danas više nisu dovoljne. CBCT metoda daje uvid u treću dimenziju i značajno povećava dijagnostičku točnost u usporedbi s panoramskim ili malim intraoralnim rtg snimkama.
Što je u pozadini?
Različita duljina zubnog luka i duljina alveolarnog grebena najčešći su uzroci impakcije. Ako je duljina alveolarnog grebena manja nego duljina zubnog luka, zubi koji niču posljednji nemaju dovoljno mjesta za nicanje. Najbolji primjer za to su gornji i donji umnjaci kojima ostaje najmanje prostora u zubnom luku, shodno tome su i najčešće impaktirani zubi. Slijede gornji očnjaci i donji drugi pretkutnjaci, kao posljedica zbijenosti u zubnom luku. Najveći postotak impaktiranih očnjaka i pretkutnjaka javlja se u adolescenata od 13 do 18 godina, a umnjaka od 23 do 29 godina i smanjuje se s povećanjem dobi pacijenata.
Što napraviti?
Oralnokirurški i ortodontski zahvati mogu riješiti problem, a planiraju se prema vrsti impakcije zuba.
Ortodontsko izvlačenje impaktiranog očnjaka
Kod zubnih lukova u kojima postoji impaktirani očnjak potrebna je ortodontska terapija i to u pravilu fiksna terapija koja može trajati i preko tri godine. Za takvu terapiju potrebna je dobra edukacija i spretnost ortodonta te uz sve to i velika strpljivost pacijenta. Izuzetno je bitna i ispravna kirurška tehnika prikazivanja impaktiranog zuba na osnovu koje možemo ostvariti predvidljive i dobre ortodontske rezultate. Mogućnost izvlačenja takvih zubi zahtijeva interdisciplinarnu suradnju ortodonta, oralnog kirurga, parodontologa, pedodonta i doktora dentalne medicine. Međutim, ponekad i samo preventivno vađenje mliječnih zubi može inicirati spontano nicanje nepčano položenih očnjaka nezavršenog rasta korijena, dok je kod završenog rasta korijena najčešće potreban kirurški zahvat da bi se omogućilo ortodontsko izvlačenje.
Indikacije za vadjenje impaktiranih zuba
To su sva dentalna patološka stanja, kao što su upale, apscesi, ciste, tumori, a kod fizioloških, dakle zdravih stanja , vadimo ih dosta često zbog potreba ortodontske terapije te ortognate kirurgije. Kao primjer navodimo alveotomiju trećih umnjaka koja je jedan je od najčešćih kirurških postupaka u dentalnoj medicini . Vađenje impaktiranog umnjaka “na vrijeme ili dovoljno rano” omogućuje najbolje zaraštavanje i smanjuje mogućnosti za postoperativne komplikacije, pa se vađenje preporučuje prije završetka formiranja druge trećine korijena, između 17 i 20 godine života. Operativni postupak je lakše provediv kod mlađih pacijenata, zbog veće elastičnosti kosti i nezavršenog rasta korijena.
Kontraindikacije za vađenje impaktiranih zuba
Kontraindikacije vađenja umnjaka jesu: pravilno nicanje i dobar položaj u zubnom nizu, duboko položen impaktirani zub bez ikakvih smetnji, moguće ugrožavanje susjednih zubi kirurškim zahvatom,neposredna blizina mandibularnog kanala (živac), rizik za pacijentovo zdravlje, te njegova dob. Najčešća kontraindikacija je dob pacijenta. Starenjem kost postaje više kalcificirana i time manje elastična. Takva kost se tijekom ekstrakcije teško savija i potrebno je odstraniti više kosti kako bi izvadili zub. Postoperativni oporavak je produžen u odnosu na mlađe pacijente. Kod pacijenta iznad 35 godina, ako impaktirani zub ne pokazuje znakove patološkog procesa, vađenje je kontraindicirano.